EKOLOŠKI problem "groblja kostiju" koje se nalazi u Padinskoj skeli, a o kome su "Novosti" pisale, mogao bi u narednom periodu da dobije epilog. Kako nam je potvrdio Zoran Janković, predsednik Udruženja građana "Eko-Pančevački rit", koje je prvo i ukazalo na situaciju koja traje već deceniju i po, inspekcija Sekretarijata za zaštitu životne sredine juče ujutru izašla je na područje nekadašnje fabrike specijalizovane za sakupljanje, preradu i uništavanje životinjskih leševa "Glutin", gde godinama leži stotinak tona zaboravljenog otpada organskog porekla.

Najviše pažnje inspektori su posvetili različitim hemikalijama koje su korišćene za obradu životinjskih ostataka, a kojih unutar fabričkog kruga ima u izobilju - što izlivenih, što u dotrajaloj originalnoj ambalaži.

PROČITAJTE JOŠ: "Groblje kostiju" sad svi izbegavaju

- Slikali su svako bure i svaki natpis, a nakon toga će uzorkovanjem i ispitivanjem utvrditi o kakvim je supstancama reč. Rečeno mi je i da se preduzimaju mere da se utvrdi kome pripada parcela na kojoj se fabrika "Glutin" nalazi. Kada se to dogodi, vlasniku će biti naloženo da ukloni ostatke hemikalija - ispričao nam je Janković. - Što se kostiju tiče, kao udruženje smo, informativno, stupili u kontakt sa cementarama u Beočinu i Kosjeriću, koje, nažalost, nemaju sisteme za preradu životinjskih ostataka u koštano brašno, te ćemo se još obratiti i cementari u Popovcu.

PROČITAJTE JOŠ: EKOLOŠKI PROBLEM U PADINSKOJ SKELI: Za tone kostiju nema odgovornih


Inače, kako smo saznali u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, nadležne službe pokrenule su postupak utvrđivanja odgovornosti u trošenju sredstava koja je ovo ministarstvo dodelilo 2012. godine preduzeću "Glutin", upravo za uništavanje spornog životinjskog otpada. Naime, uprkos činjenici da su bila obezbeđena sredstva i mehanizacija za otpremanje kostiju u druge objekte za uništavanje takvog otpada, tadašnji direktor nije dozvolio da se one uklone iz tog preduzeća.

NADALI SE PRIVATIZACIJI

FABRIKA "Glutin" prestala je da radi 2005. godine. Pet godina kasnije, radnici su protestovali zbog neisplaćenih plata, a kosti su zadržali u dvorištu objekta, nadajući se privatizaciji koja bi obnovila proizvodnju.