POSLE četvrt veka, pred čitaocima je ponovo, u izdanju SKZ, višestruko dragocena Antologija kosovskometohijskih pripovedača (1871-1941), koju je sačinio Vladimir Cvetanović (1935-2002), predani proučavalac i tumač kosovskometohijske književnosti. Izbor sadrži 26 pripovedaka iz pera devet autora, od kojih su najzastupljeniji Zarija R. Popović (1856-1934) i Grigorije Božović (1880-1945).

- Nastala u jednom izuzetnom književnom, kulturnom i nacionalnom trenutku, Antologija ni do danas nije izgubila ništa od svoje savremenosti i značaja. Ona je dragoceni uvod u čitanje razumevanja kosovskometohijske književnosti, nikad dovoljno prisutne u istoriji srpske književnosti, ni u svesti njenih čitalaca - istakao je na promociji prof. dr Aleksandar Jovanović, i dodao:

- U tematskom pogledu pripovetke nam daju sliku kosovskometohijske stvarnosti pod tursko-arnautskom vlašću: življenje u strahu, u stalnoj dilemi između pokornosti i dostojanstva, ostanka ili odlaska, dilemi neprestano pojačavanoj zulumima, ubistvima Srba, preveravanjima, ali sa potisnutom i snažnom nadom za ujedinjenje sa matičnom zemljom i svojim narodom. Dve vere, hrišćanstvo i islam, i nekoliko naroda, Srbi, Turci, Arnauti, Bugari, neprestano se sudaraju i lome međusobno, osuđeni da žive zajedno na ovom prostoru, a na kojem da žive zajedno ne mogu.

Pročitajte još: Pronađene još tri Glišićeve priče?

U PREDGOVORU Antologije, Cvetanoviću je bilo prvo na umu da nam ukaže na to da su vekovna uporišta za Srbe na Kosovu i Metohiji bili ostaci srpske države, pre svega Prizren, kao srpski Jerusalim, svetinja, pravoslavna vera, a da su motive za nadu u opstanak nalazili u obnovi i stvaranju srpske države, primetio je dr Miodrag Maticki, i istakao:

- Antologičar je uspeo da nam dočara tematsko-motivski šarm pripovedne proze nastale u Staroj Srbiji i Južnoj Srbiji. Izdvajaju se celine tema proistekle iz onoga što vukovski nazivamo "život i običaji" u sukobu sa novim, socijalne teme kojima se oslikavaju život i preživljavanje (o podvižnicima, o ljudima koji se "zubima drže za zemlju", hlebu, bogaljima, mučenicima, "neoplakanim grobovima", o osobitoj naravi, o odlascima i povratcima).

TIPIČAN glavni junak ovih pripovedaka je onaj iz Božovićevog "Čudnog podvižnika", možda najbolje pripovetke u ovoj antologiji, koji neprestano ponavlja da je krivo Kosovo, a ne on, rekao je Jovanović, i dodao:

- Ove pripovetke svedoče o prostorima koji poništavaju svaku razliku između istorije i geografije. Ti prostori čoveka neprestano izvode iz svakodnevnog življenja, izneveravaju i uvek iznova prizivaju sebi, čineći ga raspolućenim i prisiljavajući ga da stalno bira između etike i opstanka. Pisci krvavoga i žalnoga Juga, njegovih sukoba, tamnih nagona i prigušenih čežnji, svojim najboljim ostvarenjima svedoče kako se prošlost neprestano produžava i kako nas danas ponovo pritiska tamna senka nesreće, koja nam se već jednom, i zadugo, bila dogodila.

PISCI IZ ZABORAVA

PISCIMA čija dela srećemo u ovoj knjizi treba se vraćati, utoliko pre što smo se mogli uveriti da su oni bili nezasluženo predati zaboravu, zapisao je Vladimir Cvetanović:

- Treba se vraćati Manojlu Đorđeviću Prizrencu, Zariji R. Popoviću i Grigoriju Božoviću, kao pripovedačima koji su rodonačelnici pripovedačkog iskaza Kosova i Metohije, Nikodimu S. Saviću i Petru Petroviću koji su dali istinite slike teškog života pod turskom okupacijom, Tomi K. Popoviću i Janićiju Popoviću kao strasnim slikarima mučnog života srpskog naroda u tim vremenima okupacije, Dimitriju Miti Frtuniću koji je epistolarnom pripovetkom učinio kvalitetan pomak ne samo u okvirima kosovskometohijske pripovetke, kao i Velimiru C. Parliću, utemeljivaču socijalne pripovetke u ovom delu Srbije.