ZA stvaranje jednog pisca presudni su njegovo detinjstvo i rana mladost. Odatle potiču sve kasnije evokacije, sećanja na nešto što je proživeo i spajanje sa kasnijim životom i iskustvima. Kao đak i kao student živeo sam u Beogradu i promenio mnogo samačkih soba i stanova, upoznao mnogo ljudi, i na tim sećanjima je delom nastala moja prva televizijska serija "Samci" - kazao je Gordan Mihić u jednom intervjuu, objašnjavajući kako je 1968. nastala prva od mnogih antologijskih serija sa njegovim potpisom.

Ova TV priča, pod rediteljskom palicom Ace Đorđevića, okupila je velikane tadašnjeg glumišta, poput Cice Perovića, Mije Aleksića, Ružice Sokić, Slobodana Aligrudića... Mihićeva debitantska serija pomerila je i poimanje ovog televizijskog žanra.

- Od Mihićevih "Samaca", domaća TV literatura počela je da se računa kao poseban rod - kazaće mnogo godina kasnije veliki Momo Kapor.

Mihić je na televiziju došao slučajno, kao novinar, jer je to, kako je voleo da kaže, bio jedini način da ga zaustave u pisanju oštrih TV kritika. Ali, nimalo slučajno, njegova dela ušla su u televizijsku istoriju.

JEDINSTVEN OPUS SVOJEVRSTAN i jednako uspešan nastavak "Sivog doma" bila je serija "Zaboravljeni" (1988), u kojoj je Mihić obnovio saradnju sa Darkom Bajićem. Iz "kuhinje" poznatog scenariste stigle su i serije "Gore-dole", "Balkan ekspres", "Povratak otpisanih", "Prvaci sveta", "Vojna akademija", a poslednje ekranizovano TV ostvarenje sa potpisom Gordana Mihića bili su "Nemanjići".

- Dva vozača, malo jača, sede iza upravljača, na krivini, u brzini, sa elanom, za volanom... Kamion šestoton, juri kao avion...

PROČITAJTE JOŠ - Preminuo scenarista Gordan Mihić

OVAJ song u uvodnoj špici "Kamiondžija" (od 1973. u seriji, a potom i u dva filma) najavljivao je dogodovštine dva, verovatno najpopularnija, TV junaka u bivšoj Jugoslaviji - Paje i Jareta, u tumačenju maestralnih Pavla Vuisića i Miodraga Petrovića Čkalje.

- "Kamiondžije" su počele fantastično, ogromna gledanost, i onda šok! Ocenjeno je da je to "podmukla politička diverzija jer najcrnje prikazuje radničku klasu" i zahtevano je da se prekine - prisećaće se kasnije Mihić ovih događaja.

Seriju je, po njegovom svedočenju, "spasao" Stane Dolanc:

- Došao je na snimanje neke emisije u Televiziju Beograd. Kad je završio, pitali su ga: "Da li vi gledate naš program", a on je odgovorio da nema vremena, izašao napolje, a onda se vratio i dodao: "Gledam 'Kamiondžije'". I, onda, padne sve u vodu, jer, seriju gleda drugi čovek u državi.

PROČITAJTE JOŠ - ČUVAR PLEMENITIH DUŠA: Znao put do srca


Još jedno Mihićevo TV čedo, "Sivi dom" (1986), koji se danas ubraja u antologijska dela, imalo je svoje "dežurne kritizere".

- Bilo je mnogo onih koji su izražavali duboku sumnju da je sve ono iz naše serije, ono surovo, beznadno, gorko i obezglavljeno, uopšte moguće. Ali drugačije nije ni moglo biti, jer je najveći deo zbivanja, likova i zapleta uzet iz stvarnosti "sivih domova" - "branio" se Mihić.

IZ OVE serije, u režiji Darka Bajića, izrasla je cela jedna generacija glumaca, a uprkos bolnoj tematici i surovom sadržaju, publika je zavolela Šilju, Savku, Matića...

- Nisu oni bili nikakvi heroji, u njima je grč, i bol i jad, i plamen koji stalno preti da se ugasi - govorio je njihov tvorac.


(SUTRA: U krugu porodice)