BEOGRAD - Raščinjeni vladika Artemije (Marko Radosavljević) ponovo je danas "služio" svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi u šumadijskom selu Ljuljaku, nastavljajući da se oglušuje o saborske odluke.

Monah Artemije ne želi da komentariše svoje postupke koji se u Crkvi tumače kao "najveći crkveni prestup".

On je Tanjugu rekao da ne želi da komentariše dosadašnje odluke "crkvenog vrha", kao ni one koje, kako se veruje, predstoje. Najavio je da će, bez obzira na to "šta mu sledi", liturgiju "služiti" i sutra.

U Crkvi apsolutno nisu raspoloženi da komentarišu ponašanje bivšeg vladike raško-prizrenskog koga je Sveti arhijerejski sabor na jesenjem zasedanju lišio episkopskog čina i vratio u red monaha.

Smatra se da Artemijevo ponašanje najbolje govori o njemu samom.

Pojedini sveštenici i episkopi su pomalo čak razočarni Artemijevim ponašanjem, jer, kako kažu, dok ga oni žale i mole se za njega, "on (Artemije) sebe pokušsava da predstavi kao mesiju".

Zbog grubog kršenja crkvenih pravila za Artemijeve grehe sada je nadležan eparhijski sud koji bi u narednom stepenu mogao da ga "odluči" od Crkve.

"Odlučivanje" od Crkve značilo bi vraćanje Artemija u red civila sa imenom dobijenim pri rođenju i bez ikakvih crkvenih prava.

Već sada Artemije je u velikom sukobu sa crkvenim pravilima, jer kao raščinjeni vladika koji je prethodno penzionisan, a potom mu je zabranjeno činodejstvovanje, nema prava da nosi vladičansku odoru i obeležja, da krsti, venčava, vrši opelo ili daje blagoslov.

Ukoliko bi krenuo putem osnivanja neke pesudocrkve Artemije bi mogao biti anatemisan, poput samozvanog crnogorskog mitropolita Miraša Dedeića.

Podgorički paroh, protojerej Velibor Džomić rekao je ranije Tanjugu da Artemijevo ponašanje ne znači raskol u Srpskoj crkvi i da njegovo ponašanje više liči na sektašenje.

Otac Velibor, koji je stručnjak za crkveno pravo, objašnjava da "monah Artemije nema nijednog sveštenika, nijedan hram i nijedan manastir, a vernici Eparhije raško-prizrenske ostali su tamo gde su vekovima i bili - uz svoje crkve i svetinje na Kosovu i Metohiji".

On je kazao da Artemije zapravo sebe pokušava da predstavi kao žrtvu, zamenjujući teze o "svetskoj zaveri" protiv njega, njegovog antiekumenizma i antiglobalizma, umesto da, kako je rekao, položi račune za finansijske malverzacije činjene dok je bio upravitelj Eparhije raško-prizrenske.

S druge strane, analitičar religije Živica Tucić smatra da su, kada je Artemije u pitanju, "na potezu psiholozi", jer on "zlupotrebljava, politizuje i omalovažava" sposnobnost rasuđivanja vernika i celokupne javnosti.

"Na jednoj strani su ceo belosvetski poredak, globalizacija, čak i, neverovatno, 'hazarski bankari', a na drugoj 'pravednik' koji je spreman da ide do kraja i 'popije čašu žuči' za istinu i pravoslavlje. Psiholozi zaista treba da nam objasne kako se dolazi do ovakvog mesijanstva", smatra Tucić.